Rođeni jesmo i živimo u svijetu koji se toliko brzo mijenja. A vrijeme koje nas čeka čini mi se da će još brže da prolazi. A ta konstantna promjena ne utiče na nas sve jednako. Neki plivaju i prilagođavaju se, a neki su stali i osjećaju se zaglavljeno. Gdje god sada bili, niste sami jer svi, ali baš svi smo u jednom periodu intenzivne tranzicije. Izlazimo iz svojih zona komfora, iz svojih zona nama poznatog. Svaka promjena je bolna i zastrašujuća je. Promjena je nesaglediva, a ne znamo ni šta nas čeka na drugoj strani pa nas to još dodatno plaši. Međutim, svaka pormjena je prilika i data je za naš rast. Promjena je tu jer više ne možemo da rastemo stojeći u mjestu.
Zato ako se pitaš zašto sam ja baš rođen/rođena u ovom vremena. Ima itetkako veliki razlog što si baš ti danas tu. Ovo vrijeme nosi veliko breme i razotkrit će mnoge iluzije u kojima smo živjeli kao pojedinci i kao kolektiv. Ta naša zona komfora nije nužno udobna, ona je poznata i zato je i tako teško i napuštamo iako nas već odavno žulja. Žulja nam dušu i ne da nam da potpuno duboko i punim plućima udahnemo život. Život koji je namijenjen da se živi slobodan, punim plućima i otvorenog srca.
Koliko god i izazovno ovo vrijeme bilo svako od nas ima odgovornost. Odgovornost najprije prema sebi da napokon shvatimo koliko smo autentični u svom postojanju i koliko naša jedinstvenost doprinosi svijetu u kom živimo. Nema niko na ovom svijetu isti kao ti. Tvoj odgovornost je i toliko veća što tvoja autentičnost je tu da pomogne i drugome. Tvoja odgovornost jeste da pružiš ruku i drugome tako što ćeš shvatiti da smo svi na istom putu, svi imamo svoje borbe i svima nam treba podrška i inspiracija da nastavimo dalje.
Želim da ti kažem da svako od nas je dio jedne ogromne vojske ratnika Svjetlosti koji imaju odgovornost da pomognu u svojoj misiji života i drugome. To jeste i breme i blagoslov, ali kada je iz ljubavi jedini put je prema srcu. Ne umanjuj svoju vrijednost, ne umanjuj svoju jedinstvenost i shvati da je baš tvoje postojanje neophodno da inspiriše jednu ako ništa dušu da krene dalje.
Nije lako biti čovjek i osjetiti to iskustvo života. To je put uspona i padova, put svjetla i tame. Na momente jednostavan, a u mnogim i kompleksan. Nešto zastrašujuće, ali prelijepo u isto vrijeme. Nama je dato da živimo i iskusimo i što onda sjediti i posmatrati svoj život kao posmatrač, već postati aktivni učesnik u kreaciji. Sva ljepota života jeste u iskustvu, ali ne možemo ni iskusiti ako ponekad i ne rizikujemo.
Izrazi se i kreiraj na koji god način ti želiš. Bilo to da je kroz pokret, riječ, muziku, ali samo nađi svoj način da izraziš sebe i ne plaši se šta će drugi reći. Živjeći svoju autentičnost pomoći ćeš i drugome da se prepusti u svojoj.